mirkooglas

PRIZNANJA

2006
2007
2008
2009
Okuliranje PDF Ispis E-mail
Želimo li u vrtu ili voćnjaku određenu sortu koju ne možemo nabaviti u prodavaonici ili rasadniku, ne preostaje nam drugo nego da posadimo podlogu, odnosno divlju voćku ili onu koju smo uzgojili iz sjemena i na nju cijepimo plemku željene sorte. Tako, naprimjer, želimo li
Želimo li u vrtu ili voćnjaku određenu sortu koju ne možemo nabaviti u prodavaonici ili rasadniku, ne preostaje nam drugo nego da posadimo podlogu, odnosno divlju voćku ili onu koju smo uzgojili iz sjemena i na nju cijepimo plemku željene sorte. Tako, naprimjer, želimo li uzgojiti bujnu, prilično otpornu jabuku određene sorte cijepit ćemo je na divlju jabuku, a želimo li uzgojiti patuljastu krušku, cijepit ćemo je na dunju čije smo koštice posadili u svom vrtu. Pritom valja napomenuti da viljamovka i neke druge sorte krušaka ne podnose dunju kao podlogu. Takve sorte stoga je bolje cijepiti na divlju krušku, a ako ipak želimo dobiti patuljastu viljamovku, potrebno je napraviti dva cijepljenja - prvo divlju krušku cijepiti na dunju, a kad se cijep primi na njega nacijepiti željenu sortu kruške. Trešnju obično cijepimo na divlju trešnju i sadimo je u duboko, plodno tlo.
Postoji više načina cijepljenja, a većinom se ono izvodi u proljeće neposredno prije kretanja sokova u podlozi ili kad sokovi već krenu. Najčešći način cijepljenja je tzv. okuliranje, koje se može izvoditi dva puta godišnje: u hladnijim krajevima obično krajem svibnja, kad su sokovi u podlozi već krenuli - na budni pup, ili krajem kolovoza, kad počnu prve jesenske kiše - na spavajući pup. Prema tome, ako proljetno okuliranjenije uspjelo, može se ponoviti krajem ljeta, čim ponovno nakon suše krenu sokovi - što je prednost ovog načina cijepljenja.
Okuliranje se izvodi tako da se na kori - najbolje jednogodišnje ili iznimno dvogodišnje podloge - između dva pršljena zasiječe kora u obliku slova T i cjepljarskim nožem malo odvoji od podloge. Zatim se s plemke odreže pup skupa s komadićem kore i drveta te ga se gurne ispod zarezane kore na podlozi te čvrsto omota cjepljarskom gumicom ili nekim drugim vezivom da dobro prione uz podlogu. Pup, dakako, mora ostati slobodan - ne smijemo ga prekriti vezivom. Nakon nekog vremena pup plemke i podloge srastu, a gumica sama otpadne s cijepljenog mjesta.
Želimo li u vrtu ili voćnjaku određenu sortu koju ne možemo nabaviti u prodavaonici ili rasadniku, ne preostaje nam drugo nego da posadimo podlogu, odnosno divlju voćku ili onu koju smo uzgojili iz sjemena i na nju cijepimo plemku željene sorte.
 
Tako, naprimjer, želimo li uzgojiti bujnu, prilično otpornu jabuku određene sorte cijepit ćemo je na divlju jabuku, a želimo li uzgojiti patuljastu krušku, cijepit ćemo je na dunju čije smo koštice posadili u svom vrtu. Pritom valja napomenuti da viljamovka i neke druge sorte krušaka ne podnose dunju kao podlogu. Takve sorte stoga je bolje cijepiti na divlju krušku, a ako ipak želimo dobiti patuljastu viljamovku, potrebno je napraviti dva cijepljenja - prvo divlju krušku cijepiti na dunju, a kad se cijep primi na njega nacijepiti željenu sortu kruške. Trešnju obično cijepimo na divlju trešnju i sadimo je u duboko, plodno tlo.
Postoji više načina cijepljenja, a većinom se ono izvodi u proljeće neposredno prije kretanja sokova u podlozi ili kad sokovi već krenu. Najčešći način cijepljenja je tzv. okuliranje, koje se može izvoditi dva puta godišnje: u hladnijim krajevima obično krajem svibnja, kad su sokovi u podlozi već krenuli - na budni pup, ili krajem kolovoza, kad počnu prve jesenske kiše - na spavajući pup. Prema tome, ako proljetno okuliranjenije uspjelo, može se ponoviti krajem ljeta, čim ponovno nakon suše krenu sokovi - što je prednost ovog načina cijepljenja.
Okuliranje se izvodi tako da se na kori - najbolje jednogodišnje ili iznimno dvogodišnje podloge - između dva pršljena zasiječe kora u obliku slova T i cjepljarskim nožem malo odvoji od podloge. Zatim se s plemke odreže pup skupa s komadićem kore i drveta te ga se gurne ispod zarezane kore na podlozi te čvrsto omota cjepljarskom gumicom ili nekim drugim vezivom da dobro prione uz podlogu. Pup, dakako, mora ostati slobodan - ne smijemo ga prekriti vezivom. Nakon nekog vremena pup plemke i podloge srastu, a gumica sama otpadne s cijepljenog mjesta.