U kategoriju nepravedno zanemarenoga voćaspada i dud. Postoji tri glavne sorte duda, a to su crni, bijeli i roza dud. Još davno stari Rimljani ovo vrlo staro i ljekovito voće posebno su cijenili. Čak je opjevano u nekim pjesmama kao vrlo mudro i plemenito drvo koje je uspjelo izbjeći sve zamke hladnoga vremena i svake godine obilato rodi. U medicini su ga koristili kao prirodni lijek za snižavanje tjelesne temperature i upalnih procesa u grlu. Danas još samo u Francuskoj dud se uzgaja kao konzumno voće.

Njegov opstanak u prirodi vrlo je bitan za prehranu ptica i divljači, jer dud zori u dugom vremenskom intervalu čak i po mjesec dana. Prilokom proizvodnje prirodne svile, lišće duda se koristilo za hranu dudovog svilca, ali pojavom sintetičkih materijala i to je zanemareno. Drvo duda bogato je taninom i vrlo je cijenjeno za izradu bačava. Promjenom krajobraza sela u Hrvatskoj nestala su mnoga stara stabla dudova, a druga se nisu zasadila. Sada uglavnom ga nalazimo oko vodotoka kao samoniklog ili pokojeg zaboravljenog u napuštenom starom seoskom imanju. Bitno je napomenuti da je dud potpuno otporan na bolesti jedino ga ugrožava čovjek koji sve manje cijeni prirodno i zdravo.