IZ SLAVONIJE NA MORE

Mnogi ljudi u našoj domovini vode računa čije

proizvode kupuju i konzumiraju pa makar bili

i malo skuplji u odnosu na ponude velikih trg,

centara.Ako uzmemo kvalitet domačih proizvoda

svježinu i kemijsku nezagađenost onda sigurno

to zavrijeđuju.Cijena pravih jabuka uzgojenih

bez kemijski sredstava još uvijek su jeftinije od

banana koje su plantažno uzgojene i obilno

kemijski štičene.Svoje proizvode plasiram na

more od Istre do Dubrovnika i uvijek mi je

posebno zadovoljstvo pohvale kupaca.

GROŽĐE BUDUĆNOSTI

Kako konzumirati grožđe koje nije tretirano nikakvim kemijskim sredstvima a da nebudemo zakinuti po kvaliteti i okusu.Čime mi vrijeme dozvoli ozbiljnije ću se posvetiti kompletiranju zbirke starih i ekoloških sorata sa našega područja a već sam se uvjeri da ih ima u izobilju.Poneke sorte su rangu sa drugim stolnim sortama i p kvaliteti ništa ne zaostaju i imaju mnoge prednosti.Vršio sam pokuse na nekoliko sorata i došao do zaključka da možemo svoje grožđe ako ga pravilno uskladištimo na malim lozicama konzumirati do proljeća a da se jako ne osuši.Jedini problem je da bi došao do genetskog materijala trošak u vremenu i putu ali ako to želimo ništa nije problem.

               VINOGRADSKA BRESKVA

U prošlim vremenina uzgoja vinove loze nije bilo

ni zamislivo da u vinogradu ne raste barem jedna

breskva.Na rubovima vinograda gdje se je odmaralo

tokom teških radova  u debelom hladu krošnjaste

breskve stablašice sakrivala voda od žarkoga

ljetnog sunca.Stablo se je formiralo visoko jer su

te tradicionalne domaće breskve mogle narasti 5

metara i više.Nitko ih nije posebno orezivao a niti

kemijskim sredstvima tretirao jer su jako otporne

a ako je dobra godina moglo se i rakije ispeći.

Ako se koja mladica samoniklica pojavi nju bi se

presadilo na rubni dio vinograda jer ako stara

breska izda neka bude podmladak.

U prošlim vremenima su narodnim izrekama i mudrostima prenosili razne korisne i poučne informacije sa koljena na koljeno tako da se na jedan slikovit način slušatelju dočaralo pučko narodno blago koje se lako zapamti.Jedna od tih izreka je ,,na ljutu ranu ljuta trava,,što će reći da nema bolesti za koju u prirodi nema lijek.

U iščekivanju nadolazeći BOŽIČNI i NOVOGODIŠNJIH blagdana slaveći ih priuštimo si malo više uživanja u hrani,piću i slatkišima a smanjimo tjelesne aktivnosti.Unoseći u organizam povečane količine masti,šečera i alkohola kojim ga opteretimo i nakon toga se ne osječamo najbolje.

U vremenima koja su iza nas već na badnju večer stolovi su obilovali prirodnim voćem koje je bilo posvuda sa njime se kitilo božično drvce,u košaricama je bilo na stolu tako da ga je svatko po želji uzimao.Poseban i vrlo cijenjen voćni specijalitet je turšija od krušaka mioljača koje se beru krajem rujna o blagdanu Mihovila Arkanđela (29.09.)

Nakon branja stavljaju se u otavu ili sjeno da se ,,udobre,,odnosno da pomekane i budu jestive te po narodni ,,ugnile,,lagano pocrne u sredini sa mliječnim okusom soka.

Tada su spremne za turšiju koja je ostavština od turskih vremena posebno cijenjena u Bosni i Hercegovini u posudu (bure )stavlja se red orahovog lista pa red krušaka i tako nekoliko slojeva odnosno koliko imamo nakon toga se samo zalije hladnom čistom vodom zatvori i ostavi da zori.

To je obično za konzumaciju o Božiću kada nam je i najpotrebnija pomoć od prekomjernog jela i pića. Okus je osvježavajući poseban i što bi stari ljudi rekli ,, zarezuju,, stvarajući dojam kao da iz ploda izlaze sitni mjehurići i pravi su lijek i pomoć našem organizmu.